Tvrtka koja pruža esencijalne usluge javnosti, kao što su voda, struja i poštanske usluge, uglavnom obuhvaća u sebi elemente prirodnog monopola. Hrana je neophodna, ali kako se nabavlja na kompetitivnom tržištu, na ponudu hrane se uglavnom ne gleda kao na javnu službu. Kako javne službe imaju određenu monopolističku moć, obično su podvrgnute nekim vladinim mjerama za regulaciju, kao što su kontrola cijena i možda obveza pružanja svima svojih usluga, čak i onima koji si ne mogu priuštiti plaćanje tržišne cijene (obveza univerzalne usluge). Javne službe su često u državnm vlasništvu.