Proizvodnja stvari kao što su automobili ili zamrznuta hrana izgubio je na važnosti u većini razvijenih zemalja tijekom zadnje polovice 20. stoljeća kako se uslužni sektor razvijao. U SAD-u i VB, postotak radnika zaposlenih u proizvodnji smanjio se od 1900. s oko 40 posto na samo 20 posto. Više od dvije trećine proizvodnog učinka zemalja članica OECD-a i čak četiri petine svih poslova nalazi se sad u uslužnom sektoru. U isto vrijeme, proizvodnja dobiva na važnosti u skupini zemalja u razvoju. Mnogi ljudi misle da je proizvodnja nekako značajnija od ostalih ekonomskih djelatnosti i da je na neki način superiornija od surfanja internetom ili šišanja nečije kose. To vjerojatno nije ništa više od nostalgije za prošlim vremenima kao kod je proizvodnja u tvornicama bila posao pravog muškarca, isto kao što je to prije 150 godina bila proizvodnja na poljima. Uglavnom, prijelaz s proizvodnje na usluge (kao što je ranije bilo s poljoprivrede na tvorničku proizvodnju) predstavlja napredovanje prema poslovima koji stvaraju veću korist, ovaj put za prave žene kao i za prave muškarce, čime se može objasniti zbog čega se prvo pojavljuju u bogatijim zemljama.